Zeničani ove subote poslušali prvu audio turu “žensko lice zenice”

Aktuelno Autorski članci

U subotu, 10. oktobra, održala se prva od četiri zakazane šetnje koje imaju za cilj predstaviti grad Zenicu kroz sjećanje i priče šest žena, pripadnica treće životne dobe. Naime, šetnje i dokumentovane priče dio su međunarodnog projekta „URBAN Herstories – Žensko lice Zenice“ na kojem su zajedno radili udruženje Naš most i tri organizacije – Strefa Kultury (iz Poljske), Kino Usmev (iz Slovačke) i Insha Osvita (iz Ukrajine).

Cijeli projekat, nastao i realizovan pod pokroviteljstvom grupacije Tandem Ukrajina, imao je za cilj učiniti vidljivijima žene treće životne dobi, omogućiti im da podijele priče iz svoje mladosti, i ostave, kao neizbrisiv trag, svoja svjedočanstva o jednom vremenu.

Prvobitna izvedba projekta podrazumijevala je dolazak umjetnica iz spomenutih organizacija koje su trebale zabilježiti priče Zeničanki treće životne dobi kroz različite umjetničke izražaje i forme. Ipak, zbog pandemije i zaustavljenog života (naročito za one koji imaju preko 65 godina), projekat je morao biti prilagođen novim okolnostima te je ukrajinska umjetnica Elena Subach “daljinski” radila na kreiranju foto kolaža sačinjenih od arhivskih materijala i fotografija aktivista Naše djece. U montaži i slaganju audio šetnje (zajedno sa svim efektima i muzikom) pomogao im je dugogodišnji partner Našeg mosta, udruženje Naša djeca.

Audio šetnja predstavlja grupu od šest Zeničanki – Sabihu Bajramović, Melihu Bičo-Družić, Maru Sujić Božić, Lejlu Ramić Pejić, Gordanu Mišetić i Zdenu Šarić Pisker. Njihovi glasovi nas vode do šest različitih tački i zeničkih znamenitosti koje su zauzimale posebno mjesto u njihovim životima.

U 1h i 16 minuta, koliko traje šetnja, slušatelji obilaze redom Talića brdo, školu Vladimir Nazor, kino Central, Osnovnu muzičku školu, hotel Dubrovnik i sjedište udruženja Naš most. Na svakoj od ovih lokacija, slušatelji se zaustave i poslušaju po jednu priču, a potom se nastave kretati prema sljedećoj tački praćeni taktovima muzike.

Za neke od ovih lokacija, šest Zeničanki vezane su svojim djetinjstvom i bezbrižnom igrom, dok ih za druge lokacije vezuju uspomene na lijepa druženja, organizovane plesove, muziku i filmove. Tako kroz njihove priče i kratku ugodnu šetnju, slušatelji mogu saznati više o prošlosti grada Zenice, kako su se provodili dani nekad prije, koja su mjesta bila kultna i popularna. Sva ova svjedočanstva su dragocjena i važna za Zeničane, ali ono što ovaj projekat čini posebnim je i činjenica da su sve priče prevedene na engleski jezik, što znači da će o prošlosti Zenice moći slušati i učiti i turisti koji budu u posjeti našem gradu.

Kako bismo saznali više o audio šetnji i njenoj izvedbi, razgovarali smo s vodičem planiranih tura, Dženanom Pjanićem, koji kaže: „Audio šetnje će se održati svake subote do kraja ovog mjeseca, a ukoliko bude interesovanja, projekat će se nastaviti. Pored najavljenih, moguće je održati i vanredne šetnje u dogovoru sa zainteresovanim grupama. Prva šetnja održana je 10. oktobra, a iako joj je prisustvovao manji broj ljudi od očekivanog, oni koji su učestvovali u njoj su i više nego zadovoljni idejom. Saradnici i prijatelji s radija Active, Asmir Mahalbašić i Dario Kustura, napravili su odličan posao što se tiče audio snimaka. Sve su lijepo uvezali i upotpunili audio efektima koji slušateljima dočaravaju lične priče ovih šest žena. Prije nego sam se obavezao na to da vodim šetnju, poslušao sam je i sam. Dok sam pratio njihovu priču, vraćao sam se u prošlost Zenice koja je, kako se čini, bila bogatija i nekako više boemska negoli je danas“.

Važnost ovog projekta, Pjanić opisuje ovako: „Nadam se da će svaka nova šetnja bilježiti veći broj učesnika jer, prije svega, ove žene to zaslužuju, a osim toga je i riječ o jednom audio vodiču koji bi trebao biti posebno zanimljiv zbog historijskih podataka koje u sebi sadrži, a koji su vezani za naš grad. Projekat je posebno značajan jer Zenicu po prvi put vidimo kroz perspektivu žena treće životne dobi, čime im se daje glas, podupiru prava žena i prava pripadnika treće životne dobi uopće“.

O iskustvu snimanja i dijeljenja svoje životne priče, razgovarali smo s jednom od učesnica projekta, Melihom Bičo-Družić, koja je rekla: „Moja lokacija je bila škola koju sam nekad pohađala – Osnovna škola Vladimir Nazor. Odlučila sam se za tu školu zbog toga što me za nju vezuju moje mjesto stanovanja i djetinjstvo, a osim toga je riječ o jedinoj školi koja je ostala vjerna svom imenu sve od osnutka 1959. godine do danas. Bilo je jako zanimljivo učestvovati na ovakvom projektu jer je svaka od nas imala svoju priču i neko svoje iskustvo kroz koje smo sve zapravo prošle. To nas je vratilo u našu mladost i vrijeme kad smo odlazile gledati filmove u kinu Central ili plesati u bašti nekadašnjeg hotela Metalurg. … Mislim da smo napravile prvi i lijep korak za naš grad u kojem je zamrlo sve – od kulture do obrazovanja. Na neki način moramo pokrenuti omladinu, i mi bismo voljele da je ima što više jer su oni naša snaga“.

Mara Sujić Božić osvrnula se na život kakav je bio, i uporedila ga s ovim današnjim, rekavši: „Mislim da smo u to vrijeme bili malo zadovoljniji nego što su ljudi danas. Mene je, recimo, dopalo da govorim o filmovima, a otići u kino 60-ih godina bilo je prelijepo, poput neke rijeke koja teče. Svi smo bili lijepo obučeni i sređeni, tu su bili bračni parovi, a na projekcije od 20-22h išli su zaljubljeni parovi. Ispunjen si bio. Više smo bili vezani jedni za druge, družili se, bili cjenjeniji. Danas vidim da ljudi postaju nešto usamljeniji, nezadovoljniji, otuđeniji, u duši prazniji. Nije sve u novcu i nekom kapitalu, treba imati nešto što te čini zadovoljnim, istinski“.

Sujić Božić također je prokomentirala važnost ovog projekta: „Drago mi je što smo pokazale da i mi u trećoj dobi nešto znamo i možemo, i da je i nama bilo lijepo u naše vrijeme. Mi, žene treće dobi, smo izašle i napravile prvi korak. A voljela bih da se priča nastavi, da mladi ljudi nastave raditi na projektu kako bi se prikazalo da Zenica ima dušu i da je i u prošlosti imala sve. Učesnice projekta su sve žene otprilike istih godina, mi imamo svoj pravac i želju da nešto i pokažemo, da kažemo da nismo uzalud živjele“.

Zdena Šarić Pisker, predsjednica udruženja Naš most i jedna od učesnica projekta, rekla je: „Kako smo bile prinuđene promijeniti potpuno prvobitni plan, i kako smo pomalo tehnološke neznalice, morale smo se naučiti snalaziti u jednom sasvim novom segmentu u poznim godinama. Ipak, snašle smo se uz pomoć naše koordinatorice u Rimu i omladine s radija Active koja je napravila audio verziju naših priča, montirala ih s efektima i muzikom. Kako nije bilo druženja ni kolektivizma, s obzirom na to da nam je izlazak iz kuća bio praktično zabranjen, činilo nam se da je sve sirovo, nismo znale kako će to sve ispasti. Na kraju smo se odlučili za samo šest osoba koje su pristale da rade i snime svoje priče.“

Dodala je i sljedeće: „Ovaj projekat nama znači puno, osjećale smo da trebamo to napraviti i zbog sebe, jer imamo zanimljivih anegdota za podijeliti, ali i za našu djecu i unučad koji će jednog dana moći da nas slušaju i na ovaj način nas se sjete. Ostat će nešto što je vrijedno pažnje. Mi smo svjesne toga da smo napravile jedan veliki pionirski korak, a za budućnost ostaje naša borba da to promoviramo, budemo što sugestivnije i češće u javnosti, te nastojimo da i drugi ljudi to prihvate kako bi projekat zaživio, širio se i dao priliku i nekim drugim osobama da podijele lijepe priče i predstave neke druge lokacije. Kako bismo osjetile koliku dimenziju projekat ima, spremamo se biti dijelom sljedeće šetnje – na taj način ćemo moći osjetiti i vidjeti kako drugi ljudi doživljavaju i prihvataju ono što imamo za reći“.

Ukoliko želite saznati više o Zenici i zamisliti kako su ulice i svakodnevni život našeg grada nekad izgledali, pridružite se audio šetnjama „Žensko lice Zenice“. Riječi tih mudrih žena punih života i vizije, dočarat će vam bogatu i lijepu prošlost našeg grada, a možda vas i iznenaditi jer će vam otkriti koliko puno se plesalo, družilo, pjevalo, sviralo. Čini se da je prije bilo tako da se više uživalo u malim radostima, i svaki trenutak se doživljavao potpuno i istinski. A podsjetiti se na to iznimno je važno u brzom i površnom svijetu u kakvom danas živimo.

Stoga, ukoliko odlučite zaploviti prošlosti, pratite obavijesti organizacije Naš most, odvojite barem jedno subotnje popodne, ponesite slušalice i mobitele, i od 12h zamišljajte i otkrivajte nepoznato o svom gradu slušajući mudre i vesele žene koje vole i slave život.

Autorica teksta: Ivona Kukić
Preuzeto sa: activezenica.org

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *